Šta da vam kažem osim da volim jesti!
I pisati!
Spojile su se te dvije stvari s trećom. A to je moj blog, koji mi daje potpunu slobodu izražavanja.
I tako se ljubav prema hrani sada može pretočiti u nešto, gdje i vi možete to doživjeti skupa samnom.
Već i ptice na grani znaju da moram stalno paziti što i koliko jedem. Inače bih bila velika, od prilike, kao jedna trećina slona.
Genetika je čudna stvar. A ja imam gene da se na mene sve lijepi.
I ono što vi jedete, na mene se zaljepi. I voda dok se tusiram mi se lijepi…
Uz sve to, jako sam proždrljiva, pojela bih sve što vidim, sve što mi se ponudi. I kada sam sita, ja bi pojela.
Djetetu uzmem zadnji red čokolade. Toliko sam luda.
I zato, 90% svoga života sam poprilično gladna, da bi održala liniju koliko-toliko vitkom.
A kada to nisam, onda se dobro počastim.
Ovoga puta je bilo više razloga za čašćenje.
Godišnjica braka i odličan uspjeh u školi naše princess Petre.
Odlučili smo se za Food & wine bar GANEUM.
Kao svaki pravi gastro stručnjak, zaboravila sam pitati što Ganeum znači, ali nema veze. Pitati ću idući put, jer jedno je sigurno, vraćam se tamo ponovno.
Zvala sam da rezerviram stol, i s druge strane se javio baš simpa tip. Odmah smo se raspričali, i to, ne samo o rezervaciji stola.
Ne znam za vas, ali meni je taj prvi kontakt bitan.
Atmosfera mi mora biti fina, na nivou, ali opuštena.
Ako je sve uštogljeno, kako da pojedem kao čovjek. Tada sve nešto gledam oko sebe, jesam li uopće uzela dobar pribor za jelo.
Nije humano to raditi gladnoj ženi. Zato, relax atmosfera na prvom mjestu.
Kada zadovolje atmosferu, onda to i zaboravimo, pa počnemo stavljati hranu na prvo mjesto. Tko bi nama ženama udovoljio.
Ali, oni su mi ugodili. Od početka do kraja!
Ovako je to bilo.
Sjeli smo van na terasu, natkrivenu, naručili svako od nas po 1 dcl. vina, vodu, led. Petra, ledeni čaj.
Ne kužim zašto uvijek pije istu stvar.
Konobar nam je bez menia ispričao što nude, i nama je to bilo dovoljno. Odlučili smo se za nekoliko sljedova. Samo jedan slijed nam nikako nije bio dovoljan.
Ja ponekad ni sama ne znam što bi jela, odnosno znam, sve bih probala, a toliko puno baš ne mogu potrpati u sebe.
Imate i vi isti problem, ha?
Za početak, kao pozdrav iz kuhinje su nam donesli marinadu od trilje. Meni je inače marinada drago jelo, a ovo je zaista bilo fino.
Kruh uz to. Moja Petra je jela samo kruh, kaže da joj ribe izgledaju žive.
Predjelo nas je namučilo. Što odabrati? Btw.njihovi konobari, to toliko dobro objasne da na kraju stvarno imas problem.
Ipak, odlučili smo se za salatu od hobotnice kao hladno, i brusketu sa škampima kao toplo predjelo.
Hobotnica je bila mekana, taman kako mora bit. A brusketa me oduševila. Osjetila sam svaki djelić nje.
Osobno volim preliti još i maslinovo ulje preko, i to sam napravila.
Petra je jela samo brusketu. Boji se da joj se pipci od krakova hobotnice ne zaljepe za grlo.
Neizostavna juha.
Svaki dan je na našem stolu, pa je bila i sada. Od škampi, naravno! Uz popečen kruhić sa strane.
Gusta, bogata, kremasta, ukusna! Pojeli smo sve. Petra je primjetila da ima dosta mrkve u juhi, ali to voli.
Glavno jelo se kod mene i princess P. nastavilo u istom tonu. Odabrale smo škampe u tempuri, prilog kelj s krumpirom. I meni jako neobična majoneza od maline.
Sve je bilo vrhunski.
Moje djete nije pojelo kelj, kao, sita je, pa ne može, a škampima se čudila kako su ih posložili, i kako je ta tempura tako hrskava.
Za tempuru sam se i ja zapitala. Hrskava je bila jako, i idući put moram pitat kako im to tako uspije. Meni nikad ne uspije takva.
Moj muž je odustao od ribe, i naručio biftek, srednje pečen, i takav je i dobio. Tu se nema puno za dodati, ili je, ili nije.
Muško ‘ko muško. Daj konkretan komad mesa, neka je ukusan, jer ako nije, nastaje problem gladnog čovjeka.
Problem, srećom, nismo imali.
Desert!
Hoćemo, nećemo…ipak hoćemo. Svi smo sladokusci. Ali opet problem. Koji desert?
Pa smo uzeli, sve u jedan. Ja sam se oduševila čokoladnom pralinom, i čokoladnim kolačem. Očito je sada šta volim.
Muž je prokomentirao semifredo od maline i pitu od jabuke i kruške, a Petra je jela sve redom.
Jedan desert smo podjelili na nas troje. Kažu konobari da je to ok tako napraviti.
Premda, idući put, uzimam desert samo za sebe, i to neki čokoladni, kremast, sočan.
Bilo je na tom tanjuru još toga.
Ali nisam ja bas pravi gastro stručnjak da vam sve objasnim u datalje.
I da….
Omjer cijene i kvalitete je ok!
I ne… nisu me platili za ovakvu reklamu, niti me najeli gratis. Niti su znali da ću nešto napisati. I ne očekujem ništa za uzvrat!
Sigurno se pitate zašto? Možda čak smatrate da sam blesava. Tko još danas daje nešto bez protuvrijednosti?
Možda i jesam blesava ponekad.
Ali želim da znate, svi skupa, da još ima dobrih ljudi.
Učinite za neznanca nešto lijepo, vjerujte, osjećaj je pre dobar.
Ekipa iz Ganeuma će ovo čitati, možda me se niti ne sjećaju.
Ali znam, da osmjesi neće silaziti s njihovih lica.
Ako ništa drugo, onda zato jer se, eto, našla tamo neka kozmetičarka pisati o hrani.
Ma ne pišem ja zapravo samo o hrani. Pišem o ritualu odlaska na neko fino mjesto gdje se osjećam dobro. Ako vas moje štivo potakne da odete k njima, prenesite im moje pozdrave. Vjerujem da će im biti drago.
Ako vas više zanima moja struka, uvijek možete otići na moju web stranicu.
Poljubac veliki!
